Magični majstor klavira

Pogled na glazbeni program 69. Dubrovačkih ljetnih igara najavio je neke nove projekte, neuobičajene izvedbene prostore (plaže hotela), ležernije večernje sadržaje (jazz i improvizacija), kao i „koncept razvoja publike“. U tom kolažu, koji i nije baš naišao na očekivanu potporu ni kod publike ni kod kritike, od sama se početka jakom medijskom propagandom izdvajalo jedno ime: Daniil Trifonov! Stoga je prepun Knežev dvor očekivana reakcija znatiželjnika i glazbenih ljubitelja, jer se dalo zaključiti da slijedi prava umjetnička eurpcija. Poznati ruski pijanist prvi put je gostovao u Dubrovniku – i prvi put u Hrvatskoj – i zaista je ostvario večer za pamćenje. Pa nije ni čudo da je nagrada Orlando za najbolje glazbeno ostvarenje – koju već godinama dodjeljuje HRT– ove godine pripala Trifonovu.

Daniil Trifonov  / Snimio Grgo Jelavić

Trifonov je Knežev dvor pretvorio u magično mjesto vrhunskih interpretacija. Izbor i redoslijed programa bio je neuobičajen i zanimljiv, a na poseban se način doticao Chopina. Varijacijama na Chopinovu temu Federica Mompoua započela je impresivna večer. Slijedile su četiri skladbe koje je Trifonov odsvirao bez pauze pa nije bilo ni pljeska između njih. Riječ je o Chopinu iz Schumannova Karnevala op. 9, Griegovu Hommage á Chopin iz Stimmungen op. 73, Barberovu Nokturnu, op. 33 (Hommage á John Field) i Un poco di Chopin, op.72, br. 15 P. I. Čajkovskog. Kraj prvoga dijela činile su Rahmanjinovljeve Varijacije na Chopinovu temu, op. 22.

U drugom dijelu, koji je zbog opežnosti programa počeo tek u 23 sata, Trifonov je izveo dvije Chopinove skladbe, Varijacije u B-duru na temu Lá ci darem la mano iz Mozartova Don Giovannija, i na kraju Sonatu br. 2 u b-molu, op. 35 zvanu Pogrebni marš. Publika je ostala opčinjena pa jeTrifonov, premda potpuno mokar od znoja u sparnoj noći, darovao spori stavak Chopinove Sonate za violončelo. Svaki izlazak Trifonova bio je adrenalinska injekcija koju će publika dugo pamtiti, jer je čitavu večer stvarao i rasplamsavao snažni interpretativni naboj podcrtan iznimnom nakanom i osmišljenošću tematske cjeline.

Iako je riječ o djelu od najviše državne vrijednosti i značaja, promocija knjige Velika povijest dubrovačke glazbe autora Miha Demovića nije bila zvučno najavljena, a trebala je biti jer je opravdala sva prava na iznimnu reklamu! Riječ o djelu koje nadilazi i lokalne i nacionalne okvire jer s raznih aspekata govori o snažnoj povijesti glazbe od tisuću godina, razrađenoj i stavljenoj u širi društveno-politički i kulturni kontekst. Materijal je to pola stoljeća vrijedno prikupljan iz brojnih arhiva i privatnih izvora. Promociju knjige održane u Sponzi organizirale su Dubrovačke ljetne igre i udruga Stara dubrovačka glazba.

Miho Demović razdoblje od desetog stoljeća pa do 1944. Podijelio je u četiri knjige, koje omeđuju određeni sudbonosni događaji. Prva knjiga obuhvaća razdoblje od 1000. do velikog potresa 1667. godine, druga od 1667. do propasti Dubrovačke Republike 1808, treća od 1808. do 1918, a posljednja od 1918. do 1944. Na 2444 stranice, u 190 tematskih jedinica te 729 notnih stranica, obuhvaćeni su i razni citati, fusnote i slikovni materijal, a stariji notni zapisi transkribirani su u suvremenoj notaciji. Knjiga je veliki i snažni dokaz da je Dubrovnik bio bitan dio zapadnoeuropskoga kulturnog miljea, stoljećima uz bok svim europskim idejama i dostignućima. Dubrovnik je jedini grad u Hrvatskoj koji ima ovako kapitalno djelo posvećeno svojoj povijesti.

Na promociji su, svatko sa svog gledišta, opisa posla i struke, govorili Denis Ajduković, Zlatko Pavetić, Ileana Grazio, Štef Šprajc, Stipe Nosić i sam autor. U glazbenom su dijelu sudjelovali Denis Ajduković, Mirjan Bukmir, Đive Franetović Kušelj, Marija Grazio, Stefani Grbić i Dubravka Hilje, koji su izveli odabrane naslove iz knjiga. Recimo i to da su tisak pomogli Društvo prijatelja dubrovačke starine, Grad Dubrovnik, Dubrovačko- neretvanska županija, Ministarstvo Republike Hrvatske, Hrvatsko društvo skladatelja, Općina Konavle te Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava.

Međunarodni glazbeni festival Dubrovnik u pozno ljeto već se šestu godinu bogatim programom i visokim dometima nadovezuje na Dubrovačke ljetne igre. I to tek s predahom od dva ili tri dana. Organizator mu je Dubrovački simfonijski orkestar, a umjetnički voditelj austrijski dirigent Christoph Campestrini. Ove godine tu je manifestaciju slavno započeo dobitnik nagrade Orlando iz 2016, ukrajinski violinist Aleksey Semenenko. Semenenko je moćno izveo Sibeliusov Koncert za violinu i orkestar u d-molu uz DSO i australskog dirigenta Nicholasa Miltona. Festival će trajati do 21. rujna i donijet će trinaest koncerata različita žanra i ugođaja – recitale, komorne večeri te po dva orkestralna koncerta na tjedan. Kneževim dvorom prodefilirat će brojni strani umjetnici, ali i poznati hrvatski izvođači kao što su Martina Filjak, Monika Leskovar, Marija Pavlović. Dakle, Dubrovačke ljetne igre okružuju dva jaka međunarodna festivala: opernih arija Tino Pattiera, koji se održava početkom srpnja, i Dubrovnik u pozno ljeto. Takva zgusnutost glazbenih događanja sigurno djeluje poticajno, a svaki od njih opravdava svoje mjesto u elitnom terminu dubrovačke glazbene godine.